U historijskom i turistickom gradu Ulcinju, Hamam je osobena građevina koja privlači pažnju posjetilaca i istraživača. Ova drevna građevina, koju je oko 1743. sagradio Jusuf Paša Skadarski, služi kao trajno svjedočanstvo otomanske arhitekture i tradicije javnih hamama (javnih kupatila).
Hamam je izgrađen u stilu jednostavne džamije sa središnjom kupolom i nekoliko malih kupola koje je okružuju. U unutrašnjosti su prostori podijeljeni na male dijelove gdje se posjetioci pripremaju za kupanje, a zatim odmaraju. Mejdan, glavni potkupolni prostor, služio je kao ulaz u ostale male prostorije, koje su takođe pod kupolama.
Umivaonici su opremljeni koritima kroz koja teče topla i hladna voda, a svjetlo prodire kroz stakla u kupolama, stvarajući prekrasan i vedar ugođaj. Iza kupaonice nalazio se rezervoar sa toplom vodom koji je snabdevala sada već uništena Pašina česma.
Izvan hamama, divno stablo javora predstavljalo je mjesto u hladu za odmor gdje su se ulcinjani i posjetioci mogli opustiti, razgovarati i piti kahvu dok puše svoje dugačke čibuke.
Postojali su određeni dani i sati kada su hamam koristili muškarci ili žene. U doba kada su samo žene koristile hamam, vješale su svoju odjeću preko ulaznih vrata kao upozorenje muškarcima da ne prilaze. Muškarci su ujutro išli u hamam, a nakon kupanja – na posao. Žene su obično prvo završavale kućne poslove, a zatim u hamam. Muškarci su obično išli pojedinačno u hamam, dok su žene išle u grupi.
Hamam u blizini Pašine džamije je više od zgrade, on je portal u vremenu koji nam omogućava da vidimo i doživimo način života stanovnika Ulcinja u prošlim stoljećima. Kao blago kulturne baštine, nastavlja izazivati divljenje i inspiraciju generacijama.
